Lijećenje Čuvarkućom

By Živite zdravo danas - veljače 15, 2018



Otpornost čuvarkuće najbolje opisuje njeno latinsko ime Sempervivum, što u prijevodu znači “uvijek živuća”. To je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, poznata i pod nazivima cmilić, možek, netres, pod silu živ, treset, uhovnik, ušna, vazdaživ i žednjak. Karakteriziraju je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdastog oblika. Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluotoka, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. 

Miris i okus: listovi su bez mirisa, a ukusa su sluzasta, malo trpka, kiselkasta i nalik na okus trave. Biljka je vrlo skromnih, gotovo nikakvih zahtjeva, nalazi se još u seoskim i drugim vrtovima, te na slamnatim krovovima kuća, a ponekad i na krovovima pokrivenim ciglom šimnom, a u prirodi se najčešće može naći na  kamenjarima, raznim stijenama, zidovima i krovovima kuća.  U listovima se čuva i rezervna voda koja omogućuje biljci da preživi i u sušnim razdobljima. Mijenja i  boje ovisno o godišnjem dobu, ali najintenzivnije su boje u proljeće. Upravo zbog svoje nezahtjevnosti i ljepote, idealna je za sve ljubitelje cvijeća bilo u kamenjaru ili cvjetnjaku u dvorištu ili u posudi (kao na slici), na terasi ili balkonu

Ljekoviti dijelovi biljke: prema potrebi se naberu svježi listovi što i nije neki problem jer ih ima cijele godine. Svježi sok dobiva se stiskanjem listova. 

Ljekovite i djelotvorne tvari su: tanin, biljna sluz, masno ulje, smola...

Ljekovito djelovanje: U slučaju  kod uha kad zaboli, potrebno je uzeti nekoliko listova čuvarkuće, prepoloviti ih i iscijediti par kapi soka u bolno uho. Tekućinu ostaviti u šupljini kratko vrijeme. S vremenom će se bol ublažiti i potpuno smanjiti. ova biljka, doduše, nije u službenoj upotrebi, no ipak je još u starom i srednjem vijeku uživala veliki ugled. Kasnije, osim seljačkog stanovništva, jedva da se još tko njome služio.   Tek se moderna homeopatija bavila tom biljkom, pa je ponovo postala poznata i cijenjena. Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok kao sredstvo koje hladi i steže, stavlja se na rane, upale, čireve, opekotine, i na bolna mjesta, nastala gihtom. Svježe ubrani listovi, pripremljeni kao čaj, a istovremeno i oblozi primjenjuju se kao pouzdano sredstvo protiv pojasastog osipa (herpes zoster), zloćudnih kožnih bolesti, raspucane kože, hemeroida i glista.


Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka.
Neki od vas možda je se sjećaju i kao biljku s kojom su vam u djetinjstvu liječili uhobolju.



Uzgoj čuvarkuće


Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih podanaka. To je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom.
Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Kamo god da je posadite nećete pogriješiti. Imat ćete lijep ukras, a uz to i lijek nadohvat ruke. Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posljedica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uvjetima. Bere se od ožujka do listopada, a ako je u tegli onda i tijekom čitave godine.
Trudnice i dojilje trebaju izbjegavati čuvarkuću.
 

LJekovit sok iz lista: Analizom je utvrđeno da je čuvarkuća bogata antibakterijskim materijama i polisaharidima koji blagotvorno djeluju na imunosistem. Čuvarkuća sadrži jabukovu i mravlju kiselinu i njihove soli. Njeno mesnato, sočno lišće bere se tokom ljeta, za vrijeme cvjetanja. Kao i kod aloje, za liječenje se koristi svježe cijeđen sok iz listova koji pomaže kod nervnog rastrojstva, padavice, nemirnih snova i dječjih strahova. Svježe zdrobljeni listovi ili svježe iscijeđen sok blagotvorno djeluju na bradavice, čireve, rane i opekotine, kurje oči, ten i sunčeve pjege. Oblog od svježe cijeđenog soka listova čuvarkuće pomaže u ublažavanju bolova i smanjuje otok od uboda insekta.

Rastvara cerumen u uhu: Ipak, svjež sok čuvarkuće od pamtivjeka se koristi kao terapija za upalu uha i nagluvost, naročito ako je posljedica nakupljanja cerumena, čvrstog žutog sekreta. Sok čuvarkuće ga rastvara, što automatski dovodi do popuštanja pritiska u ušima.
Ako vas muče bolovi u ušima, uzmite nekoliko listova čuvarkuće, prepolovite ih i iscijedite u uho nekoliko kapi soka.  Sok u ušnoj šupljini treba da stoji veoma kratko, ali to će biti dovoljno da bol popusti, a zatim potpuno prestane. Kad je riječ o liječenju opekotina, potrebno je nešto više listića čuvarkuće iz kojih ćete sok istisnuti direktno na bolno mjesto, dok se za liječenje rana od udaraca, nagnječenja i otoka koristi mast od ove dragocjene biljke.

Mast za opekotine i rane: Od čuvarkuće možete napraviti mast koja pomaže kod opekotina i rana. U dublju posudu stavite šaku smrvljenih listića čuvarkuće, devet žlica vode i 200 grama sitno isjeckanog svinjskog sala, pa kuhajte na tihoj vatri dok ne počne da se odvaja mast. Kad se smjesa ujednači, procijedite je kroz sito i sipajte u porcelanske posude. Sačekajte da se mast ohladi i stegne, pa posude stavite u frižider ili na neko drugo hladno i mračno mjesto. Ova mast se koristi za liječenje rana, a dobra je i za ublažavanje pjega od sunčanja.

Opekline:
Kad je pak riječ o liječenju opeklina, treba uzeti nešto veći broj listova, istisnuti sok i nanijeti direktno na opeklinu. 

Pomaže kod čira na želucu:

 Ako imate čir na želucu ili obilne menstruacije, probajte čaj od čuvarkuće. Jednostavno se priprema i veoma je ljekovit. U četvrt litre vode stavite 12 grama osušenih ili 10 grama svježih listova čuvarkuće i kuhajte 15 minuta, a zatim procijedite i ostavite da se prohladi. Ujutro popijte šalicu čaja na prazan želudac, a kasnije na svakih sat vremena po jednu jušnu žlicu, dok ne popijete sve. Ovaj čaj je dobar i za ispiranje usta ako imate afte ili ranice, te za ispiranje grla zahvaćenog gnojnom anginom.
 
Uzimati 1 list čuvarkuće (očišćen od spoljne tanke kožice), staviti ga u jednu suhu šljivu i preliti vodom, toliko da prekrijemo šlijivu. To raditi navečer, a ujutro popiti natašte vodu i pojesti šljivu u kojoj je list čuvarkuće. Nije neukusno. Tako treba četrdeset dana da bi se izliječio želudac (od bakterija, čireva, smanji se  hijatus hernija), a takodje je ova kombinacija dobra za izlečenje cisti gdje god da se nalaze, čireva, a naročito cisti na jajnicima.


  

Primjena u pučkoj medicini:


Bila je oduvijek vrlo raznovrsna. Iscijeđeni sok od čuvarkuće pomiješan sa medom je pravi eliksir i ljek za želučane i bolove u stomaku . Smjesa meda i čuvarkuće je idealna poslje slavlja, unošenja previše masti i alkohola u organizam, djeluje tako što vrlo brzo izbacuje sve toksine i otrove iz organizma. 

Recept čuvarkuće i meda za stomak:

Listove čuvarkuće potrebno je samljeti i iscijediti sok u jednu posudu. Tada dodati sok u med i izmješati da se satojci sjedine. Tako napravljen med sa čuvarkućom potrebno je da se ostavi 7 dana da odstoji na toplom mjestu, poslje toga je med spreman za upotrebu
.
Važna napomena - smjesu čuvarkuće i meda uzimati na gladan stomak prije jela po jednu jušnu žlicu, poslje uzimanja meda potrebno je dva sata da se ne uzima ništa od hrane. Potrebni sastojci: - Med 1 kilogram, - Čuvarkuća 500 grama 

 

Primjena masti: 

U novije se vrijeme priprema svježi sok od cijele biljke, bilo u obliku tinkture ili kao homeopatski preparat, te ga preporučuju neki autori (Munch, Stauffer i dr.) kod gnojne upale zubnog mesa i kod upala grla, čak se spominje primjena kod raka na maternici (carcinoma uteri). 

Mast od čuvarkuće priprema se tako, da se u toplu i tekuću svinjsku mast pomiješa svježe istiješteni sok iz listova i ostavi da se ohladi. Ta se mast upotrebljava za liječenje zgnječenog tkiva (kontuzija), ozljeda uslijed nezgoda, rana, upala, opekotina, uboda insekata i dr. 

Za rane od udaraca, prignječene rane ili otekline pravi se krema: 1 šaka iscjeđenog lišća, 9 velkih žlica vode i 20 dkg svinjskog sala, kuha se na slabijoj vatri dok se mast ne počne odvajati- Tako se dobije još tekuća mast koju treba procjediti kroz sito i spremiti u porculanske teglice. Time se mažu rane. Ova krema odstranjuje i sunčane pjege. 

 

Sviježi sok:

Kod probadanja u području slezene ili bolova u slezeni kuhaju se listovi čuvarkuće u mlijeku i dobivena kaša polaže na bolna mjesta što je moguće toplija. Svježi sok služi za obloge kod rana koje krvare, a mast za opekotine kao i za rane uzrokovane kiselinom.  Isto tako se svježi sok upotrebljava kod početnog stanja crvenog vjetra (erysipelas), kod skrofuloznih čireva i kod rana koje slabo zacjeljuju. Najnovija istraživanja potvrđuju povoljan učinak svježe iscijeđenog soka čuvarkuće na imunološki sustav i prevenciju kancerogenih bolesti. 
Svježi se sok izvana primjenjuje kod čireva na oku, kod bolova i curenja uha. Dvije do tri čajne žlićice iscjeđenog soka od lišća liječi nervozu i padavicu. Kurje oči i sunčane pjege s očitim se uspjehom suzbijaju svježim sokom čuvarkuće. Sok se preporuča i za klistiranje kod napadaja groznice. Kod nagluhosti, izazvane skrućenim žutim ušnim sekretom, kapa se svježi sok listova u uho jer on rastvara sekret. Sok iscjeđenen iz svježih listova vrijedi kao sredstvo protiv uboda od insekata.Nadalje se taj sok upotrebljavao protiv griže i griži sličnom proljevu, a i kao sredstvo protiv crijevnih parazita.
   Kod ozljeda i svježih rana:

Jedan do dva lista čuvarkuće stave se u čašu vode i taj se hladni napitak pije nakon što je odstajao pola sata, a gasi žeđ onima koji imaju groznicu. Sok čuvarkuće, pomiješan s nešto jakog bijelog vina, služi za tjeranje glista. Iz "zbirke recepata kućnih lijekova" Philippine Welser, supruge nadvojvode Ferdinanda, koji je vladao u Tirolu od 1557-1580. god.: "Čuvarkuću gusto zakuhati, k tome dodati soka brđanke, na kraju dodati sasvim malo smole i nešto svinjske masti, to prokuhati, odstraniti sa vatre i tako dugo miješati dok sve ne bude hladno i tvrdo. Ova je mast vrlo dobra kod ozljeda i svježih rana." 

 

Sadnja:

Tlo u koje ih sadimo treba biti propusno, za što je dovoljno pomiješati zemlju s pijeskom i sitnim kamenčićima. Posađene biljke gotovo da nije potrebno zalijevati, dovoljno je da ih povremeno zalije kiša. Nije potrebno ni prihranjivati. azmnožavaju se jednostavno, trganjem malih rozeta kojih ponekad ima jako puno. Te male rozete često imaju vlastiti korijen, ali ako ga i nemaju, ubrzo će ga razviti. 
Može se i sijati, ali sjeme je vrlo sitno i treba dosta vremena da se razvije nova biljka, pa je pogodnije razmnožavati mladim rozetama. Idealna je za ljubitelje cvijeća koji imaju male vrtove i nedovoljno vremena da ih njeguju. 

 

Ostalo:

Primjena u liječenju životinja: u alpskim područjima postojale su ranije mnoge masti za liječenje rana i ozljeda stoke, pripremljene sa čuvarkućom, srčanikom i borovicom. Čuvarkuća je biljka slična aloji. I kod jedne i kod druge biljke upotrebljava se sirovi svježe cijeđen sok i koristi se protiv raznih bolesti. 

 NUSPOJAVE:

Napomena: sličnog su sastava i ljekovitog djelovanja i druge vrste iz toga roda, npr. Sempervivum alpinum Griseb, i druge, no te se vrste rjeđe nalaze u slobodnoj prirodi pa se, kao i čuvarkuća, za liječenje najviše upotrebljava uzgojena kod kuće. 

 

 

  • Podjeli:

Vezani Tekstovi

0 komentari